Jučer je bio utorak...  Neznam zakaj su medijske kuće naše najkonkurentnije regije izabrale taj dan za izlazak naših jedinih tjednika… Zašto npr: nije to srijeda ili četvrtak... Tako si razmišljam da bi i ja mogao kolumne pisati svaki utorak, pa tako da budem u trendu… TREND JE BITAN.

Osjećam se kao Carrie Bradshaw kada priprema kolumnu za The New York Observer, da ne bi bilo drugačijih razmišljanja, to je zbog roka… ROK – vremenski period u kojem neki zadatak mora biti odrađen, bez obzira na sve... Čovjeka se drži za riječ, a... Koliko je samo riči bilo zadnjih mjeseci, ali ipak se vidi pomaka i u poslu, otkrili smo  HORTIKULTURU koja će nas izvući iz krize, te ćemo zahvaljujući njoj (hortikulturi – da ne bi bilo zabune) imati rast BDP –a…bitno da se nešto radi, pa makar i kopanje po vrtovima.

I napokon je službeno, više ne treba osluškivati cvrkut mojih malih ptičica… Naš mali barokni grad ima 4 kandidata za gradonačelnika… Dvije nezavisne liste, ako ih tako možemo nazvati, te dvije liste koje podržavaju političke stranke… Sve bi bilo to ok da Hrvatska demokratska zajednica ima svog kandidata, ali prvi puta od samostalnosti ova stranka nema kandidata…Pa zašto? Pa nije valjda da su očekivali da će im OB2 dozvoliti da mu stave markicu… Pa mislim, odavno se zna da jedno govori, drugo misli, treće radi, a četvrto dogovara… 

Ipak nije sve u markicama, ima nešto i u podršci, bila ona javna ili prekrivena… Podrška je bitna.

Prošli smo tjedan slavili Dan naše najkonkurentnije regije, pa me zanimalo kako funkcionira najkonkurentniji parlament… Sigurno su produktivni, inovativni i otvoreni novim tehnologijama… Zahvaljujući stremingu, youtubu i snimkama vijesti došao sam do zanimljivih spoznaja… Da čovjek koji puno hoda po županiji, postaje sve više i više elokventan (ELOKVENTNOST - rječitost, vještina govora)… Da u našoj najkonkurentnijoj županiji postoji novi sport… Gađanje glinenovih goluba…za sada je to regionalni sport, ali sa tendencijom da u daljnjoj budućnosti postane i olimpijski. I tako preslušavam materijale, pa mi se u određenim trenucima čini da sam u 1984. godini…na nekom zasjedanju CK… Povjerenstva, kodeksi, akcijski planovi, borba protiv siromaštva, socijala i socijalno poduzetništvo… Jedinstvo zemlje i naroda…

U nekim trenucima bi i EL Presidente bio ponosan… Ipak njegovi govori od 4 sata su nenadmašivi, ali… ČEMU TO? Ma naravno, zbog televizije i pet minuta slave…

Pa ajmo biti konzistentni i nakon pet minuta slave… Predlažem osnivanje fonda za pomoć siromašnima koji će se puniti polovičnim iznosima naknada SVIH vijećnika…

Tada borba protiv siromaštva, akcijski planovi, socijala i socijalno poduzetništvo imaju smisla…NE SAMO RIJEČI, VEĆ I DJELA.

Bez obzira koji kapetan bude upravljao našim brodom, važno je da brod plovi u pravom smjeru i PUNIM JEDRIMA… To ovaj mali Barokni grad i njegovi građani zaslužuju…