Vijećnik Gradskog vijeća Grada Varaždina istražio je situaciju vezanu za kupnju zemljišta za izgradnju POS stanova u ulici Vilka Novaka u Varaždinu i anekse ugovora koji se odnose na izgradnju POS na Banfici. Pregledom ugovora vijećnik Podolnjak je došao do nekih nevjerojatnih zaključaka.

Donosimo vam njegov tekst u cijelosti.

Poštovane/i

Na prošloj sjednici Gradskog vijeća donesena je, na žalost, odluka o kupnji zemljišta za POS u ul. Vilka Novaka . U tu je odluku, na prijedlog gradonačelnika uvršten amandman da će se prije sklapanja sporazuma o kupnji zemljišta potpisati odgovarajući aneksi ugovora koji se odnose na izgradnju POS na Banfici na dvije lokacije. Taj je amandman ugrađen u odluku zbog općeg uvjerenja javnosti da je Grad tužen zbog neizvršavanja preuzetih obveza izgradnje POS-a na Banfici kako bi ga se natjeralo da kupi zemljište istog vlasnika na drugoj lokaciji – u Vilka Novaka.

Poznato mi je da mnogi vijećnici traže navedene ugovore kako bi provjerili što je Grad potpisao, kakve je obveze preuzeo i može li izgubiti spor s privatnom tvrtkom. Ja sam te ugovore zatražio putem Zakona o pravu na pristup informacijama i dobio sam ih prije nekoliko dana.

Riječ je o dva ugovora  koji su sklopljeni u prosincu 2008. – za lokaciju I u Bombellesovoj ulici s 10.737 m2 i lokaciju 2 na Gupčevom trgu ukupno 10.150m2 gdje se Grad i JU Gradski stanovi obvezuje kupiti to zemljište od vlasnika tvrtke VIS/T7

Cijena zemljišta je ni manje ni više nego točno 200 euro/m2 što je čak 50% više nego cijena koja je ugovorena za V.Novaka, a koja je uvjetovala protivljenje kupnji od strane velikog broja vijećnika. Za to zemljište Grad bi dakle platio 2.147.000 eura na lokaciji I. i 2.030.000 na lokaciji II., odnosno ukupno preko 4 milijuna eura za nešto više od 20.000 m2 zemljišta.

No, da bi se cijeli projekt mogao realizirati Grad je morao donijeti odluku o izmjenama i dopunama urbanističkog plana uređenja sjevernog dijela Grada Varaždina i morao je provesti dogovornu urbanu komasaciju s vlasnicima postojećih okolnih parcela kako bi se mogla formirati dovoljno velika površina za gradnju POS naselja.

Grad se obvezao donijeti takvu odluku u roku od godinu i po dana po sklapanju ugovora s Urbanističkim zavodom Grada Zagreba, kojem je povjereno da izradi urbanistički plan. Budući je ugovor s Urbanističkim zavodom potpisan 9. listopada 2008. to je rok od godine i po dana protekao već u ožujku 2010. Kao što nam je poznato, Grad nije uspio provesti dogovornu urbanu komasaciju s vlasnicima zemljišta i cijeli projekt je „pao u vodu“.

No, Grad i Gradski stanovi su se ugovorom s T7/VIS-om obvezali na određene rokove i protekom tih rokova predviđene su čl. 13 drastične ugovorne kazne. Tako primjerice ako u ugovornom roku ne bi bila donijeta ranije navedena odluka o izmjenama i dopunama urbanističkog plana uređenja po svakom danu zakašnjenja plaća se kazna od 0,1% od iznosa kupoprodajne cijene. To znači da za svaki dan zakašnjenja kazna iznosi 4.177 eura dnevno, oko 30.000 kn. S obzirom da je rok istekao još u ožujku prošle godine mi smo tvrtki T7/VIS dužni već preko 9 milijuna kuna.

U slučaju tužbe sudu ne vidim način kako bi Grad dobio spor i izbjegao kaznu jer se svojevoljno obvezao da će donijeti urbanistički plan u roku od godine i pol dana i nije u ugovoru predvidio razloge za prolongaciju roka, „višu silu“ ili bilo što treće.

Postavlja se pitanje kako su direktor Gradskih stanova i gradonačelnik mogli potpisati ugovor i biti apsolutno sigurni da će ispoštivati ugovorni rok za donošenje urbanističkog plana uređenja. U tom pogledu ugovori su iznimno štetni, a njegovi potpisnici s gradske strane apsolutno nekompetentni.

Nisam siguran niti je li Grad, odnosno Gradski stanovi kupili zemljište na Banfici, jer ta obveza prema ugovoru također postoji (a postoji im ugovorna kazna za neizvršenje te obveze).

S obzirom na iznijeto sada nam je jasno pod kakvim je pritiskom gradonačelnik bio kada je tražio od Vijeća da prihvati sporazum o kupnji zemljišta u Vilka Novaka od T7.

Ne želim tvrditi da je bila riječ o ucjeni kada je Grad tužen zbog neizvršavanja obveza iz ugovora za POS Banfica, ali je Grad s kupnjom zemljišta u V. Novaka mogao i želio kompenzirati tvrtki T7 ono što nije ostvarila na Banfici.

Traženjem da se prije potpisivanja sporazuma o kupnji zemljišta u Vilka Novaka ugovori aneks ugovora za Banficu vjerojatno je poduzeto s namjerom gradonačelnika da izbjegne drastične ugovorne kazne zbog kojih bi osobno bio odgovoran (jer je potpisao ugovor) a što bi sigurno predstavljalo temelj za njegov opoziv s dužnosti gradonačelnika. No, ugovori su toliko loši za Grad i Gradske stanove (cijena zemljišta i rokovi) da bi gradonačelnik i direktor ustanove iz moralnih razloga trebali podnijeti ostavku.

Sada kada imam uvid u ugovore o izgradnji POS Banfica mogu zaključno reći kako postoji jasan obrazac kako gradska vlast pogoduje privatnom interesu. Obrazac je sljedeći: privatna tvrtka ima određeno zemljište na području Grada (nije važno kako je do njega došla i po kojoj cijeni), to zemljište prodaje se Gradu po vrlo visokoj cijeni (tako će procijeniti sudski vještak), a tek nakon toga se mijenja urbanistički plan uređenja kako bi se ta površina namijenila za POS. Tako je trebalo biti na Gupčevom trgu, tako je trebalo biti u Bombellesovoj ulici, tako će biti u ul. Vilka Novaka. Mi POS stanove, dok je gradonačelnik Ivan Čehok, sada moramo graditi tamo gdje moramo otkupiti najskuplje privatno zemljište (i za divno čudo uvijek od iste tvrtke).

I na kraju – u aneksu ugovora za izgradnju POS na Banfici treba propisati jedino da ugovorne stranke sporazumno raskidaju ugovore, jer su oni za Grad i Gradske stanove štetni i financijski nepovoljni.

Ugovore o kojima je riječ  (nemam ih u skeniranom obliku) mogu na sjednici Gradskog vijeća ili drugdje dati svakom predstavniku javnih medija da ih kopira i o njima izvijesti javnost.